Nije da me baš previše često nostalgija „pere“, ali ima nešto iz moje mladosti što ne mogu nikako preboljeti – a to su one divne grudi zbog kojih su se svi muškarci okretali za mnom.

Sjećam se onih divnih studentskih dana kada sam svaki vikend jedva čekala izlazak, a cijeli tjedan je bio usredotočen za to što ću obući. Ali, jedna olakotna okolnost je bila ta što nisam trebala razmišljati kakav ću grudnjak obući jer su grudi tada same od sebe predivno stajale i sve štogod sam obukla padalo je fino preko tijela bez rubova. Prava divota!

Sjećam se da mi je jednom najbolja prijateljica zabranila da idem van u izlazak u dekoltiranoj odjeći, jer su moje grudi tako savršeno stajale da su privlačile poglede i onda kada to nismo htjeli. Znalo se dogoditi da zbog mog dekoltea cijelu noć nismo imale mira lijepo same plesati jer su nam uvijek neki tipovi dosađivali. 

Moram priznati da mi je tada smetalo što svi bulje u moje grudi, a danas mi taj osjećaj nedostaje. Ali izgleda da je to uvijek tako – uvijek nam nedostaje ono što smo imali, a kad smo imali nismo znali cijeniti.

Čak i nisam tako brzo „izgubila“ svoje divne grudi kao moje ostale prijateljice, a to sve zahvaljujući samo činjenici što sam postala majka u malo poznijim godinama nego moje prijateljice.

Njima su već u kasnim dvadesetima bile „obješene“ grudi kao što su sada moje, a meni se do dogodilo nakon moje prve trudnoće i dojenja tek u kasnim tridesetima.

I mada sada gledajući unazad ne mogu reći da bih išta promijenila. Opet bih radije imala svoje predivno dijete nego one krasne grudi koje sam zbog djeteta izgubila. Ali uvijek mi ostaje nostalgija, predivne uspomene na mladost i sve one divne trenutke koje sam proživjela.